Upustamo se ili tek planiramo da se upustimo u avanturu zvanu porodica i roditeljstvo, manje ili vise upuceni...Kako ste planirali ili planirate vasu avanturu u nekom finansijskom pogledu? Konkretno, da li ste pre deteta, dece pravili finansijsku konsktrukciju, obezbedjivali poslove, resavali stambeno pitanje ili je sama zelja bila dovoljna? :flower:
Generalno jesam. E sad sto bez posla mogu da ostanem u svakom momentu-na to nisam racunala :lol:.
Mnogo bolja finansijska situacija mi je bila tad nego sad...ali racunam da sam zrelija sa malo vise pameti a i sreca prati hrabre :girl_haha:
Meni su prije svega bile bitne moje godine.
Prije 28. mi je bilo rano. Željela sam da dobijem dijete kad ću dovoljno da se iživim, da ne sjedim kući sa djetetom i patim za izlascima i sl.
Dobila sam Martu taman na vrijeme :D
danas mogu reci da, iako sam mislila da sve znam, nisam imala pojma u sta se upustam. :mrgreen:
Quote from: emge on May 19, 2009, 12:05:34 PM
Meni su prije svega bile bitne moje godine.
Prije 28. mi je bilo rano. Željela sam da dobijem dijete kad ću dovoljno da se iživim, da ne sjedim kući sa djetetom i patim za izlascima i sl.
Dobila sam Martu taman na vrijeme :D
Ma hajd molim te :lol: Sad ce svako da kaze kako je dobio dete taman na vreme.
Sto se teme tice, nemam pojma sta bih rekla, posto sam u vreme kad sam ostala trudna, imala i posao, i bila samostalna, a i imala podrsku porodice, bar kad je prvi "finansijski momenat" u pitanju (kupovina, kreveca, i ostalih potrepstina). Naravno, ne moram da naglasavam da nisam planirala dete, jel tako? :lol: Ali, kad se vec sve desilo kako se desilo, javila se i zelja, tako da nisam se uopste premisljala. Inace, da posmatram samo finansije, ja decu nikad ne bih imala. Mislim, meni nikad nije dovoljno para, tako da.... bolje da o tome i ne razmisljam kasnije, ako se nekim cudom desi da pozelim jos jedno :D
U tom trenutku smo bili u situaciji da se upustimo u sve ovo samo zahvaljujuci zelji. Verujem da bih sa vise razmiljanja zapravo vise oklevala da se upustim u brak, pod izgovorom vece sigurnosti. Uvek moze biti bolje i teziti perfektnom, ali to nije bas po mom ukusu za porodicno/roditeljske planove u slucaju vencanja iz ljubavi sa malo manje prakticnih interesa. Ja sam od onih koji povezuju brak, roditeljstvo i porodican zivot u malom vremenskom intervalu. Pa sta se poklopi, poklopilo se :innocent:
Konacno, ja na brak nisam ni pomisljala kao na neki svoj plan, vec sam zivela tako da mogu da se upustim u bracne vode kada osetim da sam za to spremna i dovoljno sposobna da budem ovde gde se sada nalazim. Nisam ja to sve unapred znala, ali nije bilo lose za pocetak :D
Za prvo mi je bila dovoljna samo želja.
Za drugo nije.
Na proširenju porodice radimo otako smo zajedno...sada smo u mnogo boljoj finansijskoj situaciji, imamo bolje poslove nego ranije, ali još uvek nemamo rešeno stambeno pitanje. Ali kad bi čekali da svi uslovi koje smo zamislili budu ispunjeni , nikada ne bi došlo do toga da imamo dete...uvek nešto nedostaje, rešiš pitanje stana a ostaneš bez posla, itd.
A u čekanju i stvaranju uslova prolazi život...
Quote from: chokoladica on May 19, 2009, 12:39:11 PM
Ma hajd molim te :lol: Sad ce svako da kaze kako je dobio dete taman na vreme.
Pa ja verujem da neki jesu. Iz njihove perspektive, naravno, a ona se jedino i racuna.
Quote from: maripoza on May 19, 2009, 12:46:42 PM
Pa ja verujem da neki jesu. Iz njihove perspektive, naravno, a ona se jedino i racuna.
Pa naravno, o tome i ja pricam. Svako je iz svoje perspektive dobio dete na vreme.
Mi smo se jako kasno upustili u tu avanturu i do sada smo manje vise sredili sve sto se srediti dalo.
Kad smo resili da imamo dete imali smo NISTA. Mislim nemamo ni sad mnogo vise, ali drugacije je iz perspektive embriona pileta pre 4 godine. Zmu je bio u studentskom domu, ja kod roditelja, ja sam imala posao preko studentske zadruge, on nikakav. Imali smo samo zelju (i to sad kad razmisljam ako bi mi neko rekao da je eto u istoj ili slicnoj situaciji pomislio isto ja bih mu rekla :fool: ).
Kad smo saznali da smo trudni neke stvari su bile resene u roku od mesec dana, u smislu da smo iznajmili stan i da smo nasli poslove.
Za drugo smo planirali prvo da resimo stambeno pitanje, medjutim opet je zelja bila veca, mada kako smo krenuli sa mogucnostima izgleda cemo resiti stambeno pre tog drugog :lol:
sticajem okolnosti, mi smo bili finansijski stabilni od kako smo zajedno, tako da o finansijskoj konstrukciji imanja dece nismo puno razmisljali.
sta bi bilo da je bilo drugacije - ne znam :innocent:. mada razmisljam, bez te relativne finansijske sigurnosti od pocetka nas dvoje mozda i ne bismo bili zajedno. da nisam nasla posao pre nego sto sam se uputila u belgiju, tesko da bih se odlucila da predjem ovamo, kod nekoga koga sam, objektivno, poznavala jako kratko.
Quote from: chokoladica on May 19, 2009, 12:50:48 PM
Pa naravno, o tome i ja pricam. Svako je iz svoje perspektive dobio dete na vreme.
Nije svako. Ja nisam - iz ove perspektive. Kad ga dobijem, mozda ce se desiti da shvatim da je "vreme" bilo bolje nego ono koje sam htela.
Nisi ni ti - iz ondasnje perspektive. Danas vec mozda mozes da kazes da jesi.
Da ne idemo u OFF, ja sam kao mala imala ideju da dijete dobijem minimum posle 29. To je vjerovatno model roditelja, jer je moja majka prvo rodila sa 29.
Imala sam sreće, nisu mi se desile slučajne trudnoće(tad sam bila stava da bih abortirala u tom slučaju, ali ko zna šta bi bilo da se desilo) i dobila sam dijete na vrijeme.
Tad kad smo se odlučili nismo imali stan, ali smo znali da ćemo ga u bliskoj budučnosti imali. Imali smo već dobre poslove. Sticajem okolnosti, uselili smo se u naš stan početkom novembra, a porodila sam se u decembru :)
Samo da dodam, da nismo baš uspijeli iz prve :) Imali smo godinu dana radova, što znači da smo uspjeli iz prve, ne bi smo imali stan i bebu istovremeno :lol:
Znači želja je bila ključna :D
Quote from: Elanor on May 19, 2009, 01:06:33 PM
sticajem okolnosti, mi smo bili finansijski stabilni od kako smo zajedno, tako da o finansijskoj konstrukciji imanja dece nismo puno razmisljali.
sta bi bilo da je bilo drugacije - ne znam :innocent:. mada razmisljam, bez te relativne finansijske sigurnosti od pocetka nas dvoje mozda i ne bismo bili zajedno.
Ovako nekako...od kad smo poceli da se zabavljamo, vec smo oboje radili (ja 25 god, on 28)...Posle 2 god zabavljanja, ukazala se mogucnost da pocnemo da zivimo zajedno, i posle 3 god zajednickog zivota smo dobili dete. Naravno, tajming je za moje pojmove savrsen :lol: jer sam iskusila i samostalnost (i finansijsku i emotivnu) i imala dovoljno vremena da ga dobro upoznam i pozelim da bas on bude otac mog deteta.
Da su se stvari odvijale drugacije (npr da smo odmah stupili u brak, ne poznajuci se dovoljno, ili da smo morali da budemo podstanari ili da zivimo u zajednici), stvarno nisam sigurna da bismo uopste bili zajedno.
Mozda ovo sve sad zvuci razmazeno :-[, ali ja stvarno nisam neko ko srlja u velike odluke..stavise, druga sam krajnost, vagam dok se sama sebi ne smucim :-[
Quote from: Elanor on May 19, 2009, 01:06:33 PM
sticajem okolnosti, mi smo bili finansijski stabilni od kako smo zajedno, tako da o finansijskoj konstrukciji imanja dece nismo puno razmisljali.
Ovo da potpišem.
Za prvo dete nisam mnogo razmišljala. Došlo je posle 2 godine zabavljanja i 1 godine zajedničkog života, što je meni bilo sasvim dovoljno da procenim da možemo da se upustimo u tu avanturu.
Za drugo dete potpuno drugačije, razmišljam i previše i nekako nisam još spremna na nastavak avanture :girl_sad: I ne znam kad ću biti.
Quote from: Glitter on May 19, 2009, 11:55:40 AM
Upustamo se ili tek planiramo da se upustimo u avanturu zvanu porodica i roditeljstvo, manje ili vise upuceni...Kako ste planirali ili planirate vasu avanturu u nekom finansijskom pogledu? Konkretno, da li ste pre deteta, dece pravili finansijsku konsktrukciju, obezbedjivali poslove, resavali stambeno pitanje ili je sama zelja bila dovoljna? :flower:
Da znaš da je stvarno avantura!
A tada to nisam mislila,nego jednostavno kao logičan redosled dogadjaja-ovde mislim na planiranje porodice.I imala sam tu sreću da nam širenje porodice nije pravilo neki dodatni finansiski problem.( :kiss1: za sve radilice da što pre planiraju koji će krevetac kupiti)
A sad što se tiče finansiskog planiranja apsolutno ga nije bilo,sami smo izfinansirali našu svadbu,živeli smo kao podstanari,kada smo u sred zime dobili otkaz stisnuli zube živeli sa njegovima 4 meseca za to vreme na već kupljenim placu(jedino planiranje budućnosti nam se do tada u njemu video) pravili kućicu,uselili pod ploču u jednu sobu i polako korak po korak sredjivali........................
hoću da kažem da smo mi od onih kojima je sama želja bila dovoljna,mm radi tj. ima svoju firmu u kojoj je 24 sata dnevno sada i tada bio,solidno zaradjuje,ja još uvek ne radim ali će se i to brzo promeniti.Mislim da nam se tek sada počinje paliti lampica koja nas upozorava da treba da pravimo finansisku konstrukciju :innocent:
jel za trece :clap: :clap: :clap:
Quote from: Glitter on May 19, 2009, 02:06:44 PM
jel za trece :clap: :clap: :clap:
ako mene pitaš :-[
ne,nego da tek sada počinjemo malo više razmišljati o obezbedjivanju poslova koji bi nas držao ovako srećne i zadovoljne-finansiski.
Quote from: Glitter on May 19, 2009, 12:51:43 PM
Kad smo resili da imamo dete imali smo NISTA. Mislim nemamo ni sad mnogo vise, ali drugacije je iz perspektive embriona pileta pre 4 godine. Zmu je bio u studentskom domu, ja kod roditelja, ja sam imala posao preko studentske zadruge, on nikakav. Imali smo samo zelju (i to sad kad razmisljam ako bi mi neko rekao da je eto u istoj ili slicnoj situaciji pomislio isto ja bih mu rekla :fool: ).
Kad smo saznali da smo trudni neke stvari su bile resene u roku od mesec dana, u smislu da smo iznajmili stan i da smo nasli poslove.
Za drugo smo planirali prvo da resimo stambeno pitanje, medjutim opet je zelja bila veca, mada kako smo krenuli sa mogucnostima izgleda cemo resiti stambeno pre tog drugog :lol:
Mm i ja smo cesto bili u situaciji da nam je ispred zid, i onda se same stvari odjednom rese, mnogo puta.
Doduse tako krupne odluke smo ipak planirali. Ja sam imala 24 godine kada smo se vencali, on 25, mnogli smo da cekamo.
Moja zelja za detetom je bila velika, njegova takodje, ali smo ipak sacekali da ja dobijem stalan posao, on zavrsi faks, zavrsi vojsku... Lepo su se slozile kockice :) Verujem da je beba dosla neplanirano i pre(a ziveli smo zajedno od moje 22. godine) da bi opet sve bilo o.k. mozda uz malo vise muke.
Drugo dete je isto plansko, jer sam svesno skratila svoj prvobitni plan da razlika bude oko 4 godine. I nisam se pokajala.
Moje stambeno pitanje je, relativno, reseno, posao u to vreme jesam imala ali daleeeko van struke... sta znam, nisam nesto planirala, jednostano pozelela i odlucila.
Bolje da ja ovdje nista ne pisem :-[ :lol:
Samo da kazem da sam vjerovala u nas i da nisam pogrijesila :innocent:
i ja bolje da ništa ne pišem
samo potpuno suprotno od Dade
:mrgreen:
Quote from: Dada on May 19, 2009, 09:55:19 PM
Bolje da ja ovdje nista ne pisem :-[ :lol:
Samo da kazem da sam vjerovala u nas i da nisam pogrijesila :innocent:
treba mi ovakav post :bighug:
Sticajem okolnosti imali smo rjesena ta neka pitanja, ali i dalje smatram da je svaka kombinatorika relativna. Sve moze da se skocka super u datom momentu a da se isto tako raspe k'o da nikad nije ni bilo. Mnogo je vaznije imati zelju i volju, ostalo ubjedjena sam vremenom dodje na svoje mjesto. Nekad se stvari desavaju drugacijim redoslijedom. Divno je kad je sve idealno, ali mislim da je to bas rijetko.
Kod nas je bila kombinacija svega - i želje, i premišljanja, i iznenađenja, i...
Quote from: maxic on May 19, 2009, 10:10:30 PM
Sticajem okolnosti imali smo rjesena ta neka pitanja, ali i dalje smatram da je svaka kombinatorika relativna. Sve moze da se skocka super u datom momentu a da se isto tako raspe k'o da nikad nije ni bilo. Mnogo je vaznije imati zelju i volju, ostalo ubjedjena sam vremenom dodje na svoje mjesto. Nekad se stvari desavaju drugacijim redoslijedom. Divno je kad je sve idealno, ali mislim da je to bas rijetko.
Potpisujem, sve osim ovog dela o resenim pitanjima. Kad smo odlucili da se vencamo - bili smo podstanari, MM radio neke honorarne bezvezne poslove, ja upravo dala otkaz sa prethodnog posla. Vrlo brzo smo oboje nasli poslove u svojoj struci. Dete smo pozeleli i napravili. Nikakva kombinatorika nije igrala ulogu.
Pre nego se rodio David, MM je krenuo u avanturu koja se zove privatan biznis = krediti, ulaganja, nesanice....Onda se desila Sara. Pre nego se rodila krenuli smo u jos dve avanture istovremeno - prosirenje MM-ovog posla (=novi krediti, zaduzenja, nove obaveze) i kupovinu stana na kredit.
Vise nismo podstanari. Deca su nam dodatni motiv da ostvarimo i tu ocekivanu finansijsku stabilnost. Verujemo u nas i mislim da je to najvaznije. Da sam cekala da mi se sve kockice sloze, verovatno bih doicekala dane kad bi mi vec bilo kasno.
I sad se setih kako su moji roditelji npr. imali sve razradjene planove za nase skolovanje, stanove koje su nam obezbedili, porodicni posao...i sve se rasprsilo u trenu, '92., ostali smo bez svega. Jeste drastican primer, ali mislim da je zivot suvise nepredvidiv za neke detaljno razradjene planove. Naravno, podrazumevam postojanje odgovornosti u vidu ostvarivanja nekih osnovnih uslova.
Gliti, evo jos :D
5 godina zabavljanja, imali nista, bili u zajednici 3 godine i tu su se rodile djevojcice, prva planirano, druga ne, mm za to vrijeme imao prvo honorarni zatim malo sigurniji trenerski posao, ja radila nekih 5 mjeseci u 1. trudnoci. Poslije 3 godine presli u podstanare, on opet malo avanzovao, ja se zaposlila i opet neplanirano ostala trudna :-[ :lol: Bilo je panike sa njegove strane (i skoro svih ostalih :D) da se ne moze 3. dijete radjati u takvim uslovima (pomagali smo i njegove jer mu je majka bolovala... :() ali ja se nisam dala. Kad je Jovan imao 2 godine dala sam otkaz (posao je bio drzavni, siguran i sa mogucnoscu napredovanja) i otisla u Ukrajinu za muzem sto su mnogi smatrali za ludost ali su odavno promijenili misljenje... :innocent:
Ovo su kratke, vedre crte :-X
Quote from: Dada on May 19, 2009, 09:55:19 PM
Bolje da ja ovdje nista ne pisem :-[ :lol:
Samo da kazem da sam vjerovala u nas i da nisam pogrijesila :innocent:
Ovako :innocent:
Quote from: Dada on May 19, 2009, 10:45:39 PM
Glitti evo jos :D
5 godina zabavljanja, imali nista, bili u zajednici 3 godine i tu su se rodile djevojcice, prva planirano, druga ne, mm za to vrijeme imao prvo honorarni zatim malo sigurniji trenerski posao, ja radila nekih 5 mjeseci u 1. trudnoci. Poslije 3 godine presli u podstanare, on opet malo avanzovao, ja se zaposlila i opet neplanirano ostala trudna :-[ :lol: Bilo je panike sa njegove strane (i skoro svih ostalih :D) da se ne moze 3. dijete radjati u takvim uslovima (pomagali smo i njegove jer mu je majka bolovala... :() ali ja se nisam dala. Kad je Jovan imao 2 godine dala sam otkaz (posao je bio drzavni, siguran i sa mogucnoscu napredovanja) i otisla u Ukrajinu za muzem sto su mnogi smatrali za ludost ali su odavno promijenili misljenje... :innocent:
Ovo su kratke, vedre crte :-X
vidis tu smo mi negde na tom pocetku i prekretnici, cini mi se da je stavrno potrebno da verujemo ....
ja sad vidim koliko nisam imala pojma o zivotu
vjerovala sam mm-u
on je digao brdo kredita
tako da smo bili stambeno obezbijedjeni, ali tu bezbijednost jos uvijek otplacujemo
tako da...
ja nisam radila cijela prva 3 mjeseca braka :lol: sto mi je izgledalo kao vjecnost
ja sam pravi ziheras, a mm ipak misli da se zivot zivi i radi istovremeno
ja bih kao radila, ustedila, pa onda nesto kupila
medjutim, nema nista od toga
Quote from: jackie on May 20, 2009, 10:54:55 AM
ja sad vidim koliko nisam imala pojma o zivotu
vjerovala sam mm-u
on je digao brdo kredita
tako da smo bili stambeno obezbijedjeni, ali tu bezbijednost jos uvijek otplacujemo
tako da...
ja nisam radila cijela prva 3 mjeseca braka :lol: sto mi je izgledalo kao vjecnost
ja sam pravi ziheras, a mm ipak misli da se zivot zivi i radi istovremeno
ja bih kao radila, ustedila, pa onda nesto kupila
medjutim, nema nista od toga
Moj pokojni deka je imao slicnu devizu - Zivi se usput! ili , boj se ovna, boj se g... kad ces ziveti???
Quote from: linga on May 20, 2009, 11:09:01 AM
Moj pokojni deka je imao slicnu devizu - Zivi se usput! ili , boj se ovna, boj se g... kad ces ziveti???
Ja ovo ne umem. :-[ Barem kad je novac u pitanju. Mrzim da budem duzna.
Na sve ostalo primenjujem ovu devizu koliko god mogu. :D
ja kao maripoza
ne umem da potrošim više nego što imam
otvorim novčanik, i koliko imam, samo toliko mogu da potrošim
nemas karticu u novcaniku? :D
ja sam prije tako
otkako imam m jok
samo debitnu :P
Ja imam kartice, ali ih ne vadim ako nemam cime da pokrijem trosak.
tacno znam za sta mi sluze i samo ih u te svrhe koristim.
nemam dozvoljeni minus, ne treba mi
Najopasniji je dug na kartici (http://www.24sata.co.yu/vesti.php?id=52370)
Imam karticu i koristim je, ali ne previse. Imam kredite i pristalica sma istih, pre svega kad je kupovina stana u pitanju. Iskreno, logicnije mi je davati pare banci za ratu + kamatu nego davati gazdi za iznajmljen stan i nikad ne sakupiti dovoljno da kupis sopstveni.
A jesam za neko okvirno planiranje porodice, jer "resice se nekako" ne pije uvek vodu.
Quote from: linga on May 20, 2009, 11:09:01 AM
Moj pokojni deka je imao slicnu devizu - Zivi se usput! ili , boj se ovna, boj se g... kad ces ziveti???
Ja sam kao tvoj deda :D a mm se prilagodjava, godinama mu sve bolje ide :innocent:
Quote from: AnaK on May 20, 2009, 01:20:52 PM
Najopasniji je dug na kartici (http://www.24sata.co.yu/vesti.php?id=52370)
nisam bas extrem
koristim munus u iznosu 10-20% moje plate
nekako mi uvijek zatreba "bas jos toliko" :D
Kao sto se vidi iz ovog sto sam napisala, ja sam apsolutno ZA stambeni kredit (ne smem da mislim o cifri koju smo dali za 8 godina podstanarskog zivota!). Ovako bar znam u sta ulazem te pare, koje izdvajam svakog meseca.
Takodje sam za kredite koji se ulazu u posao i mislim da se ne moze uspeti ako se ne rizikuje. Mislim, super je kad neko ima ustedjevinu/nasledstvo od par desetina/stotina hiljada evra, pa moze uloziti u posao. Mi smo krenuli od nule, videcemo dokle cemo dogurati, da li je ovo bila hrabrost ili ludost :rofl:
Protiv sam kreditnih kartica, ne posedujem ih, suvise su skupe za moj ukus. Kao i dozvoljeni minus.
Podigli smo stambeni kredit i od pocetka isli na to da cemo pola svog zivota provesti kao sirotinja.
Kako smo ziveli sa roditeljima, svesni smo prednosti ovakvog "sirotinjskog' zivota nad zivotom u zajednici, te bismo opet uradili isto.
To ne znaci da je nas izbor jedini dobar, samo da smo mi takvi po prirodi, da najbolje fnkcionisemo kad za gostima zatvorimo vrata :)
Na moguce krize (kao sto je ova ekonomska sad) odgovarali smo cinjenicom da nas stan uvek mozemo da izdajemo i da se od toga izdrzavamo - a da se opet vratimo u roditeljsko gnezdo, dok se situacija ne popravi.
To se za sada nije desilo :)
Quote from: maripoza on May 20, 2009, 11:35:11 AM
Ja ovo ne umem. :-[ Barem kad je novac u pitanju. Mrzim da budem duzna.
Na sve ostalo primenjujem ovu devizu koliko god mogu. :D
Pa nisam ni mislila na novac :-[ nego na druge stvari koje mogu da se isprece, neresena pitanja i sl. Na to sam mislila da covek ne moze da ceka da nadje posao, stan, kucu, sredi se prozivi i onda da zivi(mislim moze ali ne desi se sve to svakome i ne onim redom kako zeli).
A za novac imam potpuno isti sistem, cak nisam otvorila dozvoljeni minus u banci jer bi to samo znacilo da trosim novac koji posle nemam odakle da vratim.
Quote from: linga on May 20, 2009, 03:48:30 PM
Pa nisam ni mislila na novac :-[ nego na druge stvari koje mogu da se isprece, neresena pitanja i sl. Na to sam mislila da covek ne moze da ceka da nadje posao, stan, kucu, sredi se prozivi i onda da zivi(mislim moze ali ne desi se sve to svakome i ne onim redom kako zeli).
A za novac imam potpuno isti sistem, cak nisam otvorila dozvoljeni minus u banci jer bi to samo znacilo da trosim novac koji posle nemam odakle da vratim.
Tu se vec prepoznajem. :) Bolje da ne pricam u kojoj sam situaciji bila kad sam pozelela da imam dete. :-[ Ali ne zato sto sam nepromisljena, nego zato sto mislim da vremenom sve dodje na svoje, ako covek dovoljno poznaje i sebe i svog partnera i ako zna na sta je spreman i koje su mu mogucnosti. Otprilike ovako kako je Dada ispricala. S tim da sam tip koji ce uvek gledati da bude finansijski samostalan, bez obzira na partnerove prihode.
Ali nisam odolela da kazem za novac, pretpostavljam da se vidi da ovih dana razmisljam da se upustim u avanturu zvanu kredit i da zbog toga imam nocne more. :lol:
dobra je ovo tema, bila, a mozda i osvezena postanje jos bolja ;) ...kada je autorka konstatuje :)
Autorka bila drogirana kada je postavljala :lol:
Salim se nije lose razmisljanje
Ja sam negde uradila sve unatraske dete pa posao pa skola paaaa
Drugo ne planiram tako da mi nike bitno zatvaranje kontrukcija ...osim mozda za putovanje na neku egzoticnu destinaciju