Main Menu

Inkluzija - svete gde smo?

Started by jel, May 08, 2009, 10:53:32 PM

Previous topic - Next topic

cici

E ja više ne znam, kod Sofije u vrtiću su bila dva dečaka, ne znam sa kojim problemom ali nisu bili grubi što nije sprečavalo vaspitačice da viču na njih akd ne poslušaju iz prve :hm: a posle u mladju grupu nisu primili devojčicu koja ej bila mentalno očuvana ali je imala probleme sa rukama.Pri tom su roditelji bili obezbedili asistenta za devojčicu da joj pomaže.Digle su takvu galamu da je mene bilo sramota da slušam.A ona lepa i pametna kao andjeo :love32: i sad ima jedan dečak u razredu ali nastavnik ne ume baš uvek da se nosi sa njim.Prvo sam mislila da ima ADHD, u suštini nije ni bitno, motorika mu je dosta slaba i nije pisao prošle godine.Hoće da udari ali se odmah i rasplače.Deca ga vole uglavnom.
Mislim da je problem u vaspitačima i njihovom neznanju prema svemu tome a ni ne trude se da se upoznaju sa time.


maripoza

AnaK i Miss, ja sam bas zato posumnjala da je moguce da se tu nesto opasnije izdesavalo i da su pokusali da traze da se to resi, pa na kraju organizovali i ovaj bojkot. Naravno da ne mora da znaci, al mi tesko da poverujem da je toliki broj ljudi tako okrutno i bez razloga netolerantan.

Lani, komentare iz blica nisam ni citala, bas zato sto ocekujem takve kakve si ti ovde navela. To je bas dno dna, tu nema sta da se prica.

Sto se same inkluzije in general tice, to je vrlo kompleksna tema. A tamo gde nesto ne funkcionise ima krivice raznih, pocev od organizatora cele price koji nisu temeljno razradili citav proces, preko zaposlenih u skolskom i predskolskim ustanovama koji su nespremni za takav rad, a mnogi od njih i sami netolerantni, pa sve do roditelja  ostale dece. Krivica ovih prvih je verovatno i to sto nemaju resenje za situacije u kojima se uopste ne radi o toleranciji, nego o tome da druga deca mogu da dodju u ozbiljnu opasnost i da tu onda stupa na snagu zelja svakog roditelja da zastiti svoje dete, jer, ma koliko on bio tolerantan, slozicemo se da je bezbednost sopstvenog deteta na prvom mestu. Ispricacu vam kasnije neke primere za koje znam (koji pokazuju zakazivanje na svakom od ovih nivoa), kad budem stigla. Ako vas interesuje, naravno.
Old enough to know better, but too young to care.

jel

#107

koliko sam ja shvatila - bila su 2predloga
da se postepeno krene sa inkluzijom, da se najpre obuce, informisu ucitelji, sira javnost pa tek onda
i ovaj usvojeni sistem -tras!brzo cemo
valjda nas neko (EU) uslovljava, pa ...caskom cemo mi to  :wall:
My name is Luton, Robin Luton :lol:

AnaK

Quote from: maripoza on October 27, 2010, 02:40:24 PM
AnaK i Miss, ja sam bas zato posumnjala da je moguce da se tu nesto opasnije izdesavalo i da su pokusali da traze da se to resi, pa na kraju organizovali i ovaj bojkot.

Meni je samo vreme u kome se sve izdešavalo prekratko. Dečak je u školu išao 2 nedelje, dakle 10 radnih dana. Deluje mi prekratko da se neki problem desi bar 2x, da se proba rešavanje nekom regularnom metodom, da to ne uspe, da se organizuju oko bojkota... Da to traje duže, sve bi mi se uklopilo. Nemam pojma, def. imamo premalo informacija.
Janko 23.7.2002.

lilit_depp

Slažem se da ima premalo informacija da bi se doneo ispravan zaključak. Meni prosto neverovatno zvuči da su dete koje ima ADHD uspeli da izoluju & detektuju za dve nedelje. Tj. za nedelju dana, trebalo je bar nedelju dana da se celi hepening bojkota organizuje.
Meni bi tu direktor leteo s mesta za koje ocito nije, bez obzira na sve (cak i da je dete nasrtalo nozem na decu iz razreda, stvari se ne resavaju bojkotom deteta).

Sto se tiče sam inkluzije, mislim da su jako loše krenuli s tim (iako nije sjajno ni u Austriji, po priči moje drugarice). Razlika izmešu Austrije i Srbije je u tome što se ljudi, ne skandalizuju kad vide, recimo, dete sa CP, a u Srbiji se to dešava i ljudima od kojih to realno ne bi bilo očekivano. Tako da je s te strane olaksano, ali sustinski nije, posto obicno imas jednog asistenta na 3-5 dece, a sto je obicno malo.

Ono što ne znam (Srbija) je kako su regulisali inkluziju? Fakat je da ni svako dete s problemom ne može da ide u regularnu skolu i loše bi bilo nametati to kao moranje. Meni se ne dopada i kad roditelji insistiraju da dete ide u regularnu skolu, a za samo dete je regularna skola nesto sto je van dometa.

Kako stvari trenutno stoje, mislim da će Konstantin ići u neki vid inkluzione škole (iako je tesko sad sacovati posto on ima jos 5 godina do polaska), ali ono o cemu cu voditi racuna je da skola u koju bude isao pasuje iskljucivo njegovim potrebama i mogucnostima.
L, L, K

janavi

Vanja ne ide u školu i ima još malo 9 godina
ona je dve generacije pre uvođenja ovoga što oni nazivaju inkluzijom, pa je kao 'ne kači'
ali ima sa nama u vrtiću nenkoliko dece koja su godište koje je sad trebalo da krene, i nije krenulo, prosto pošto nisu na mentalnom nivou sposobni za to
dakle, nije to baš stvarno tako 'pod moranje' za decu koja stvarno ne mogu
a ona koja mogu, i treba da krenu, to su obično manje 'smetnje'
kao i deca mentalno očuvana i imaju motoričke smetnje, mada za ovo, kako sam čula isto postoje fizičke prepreke, jer mnoge (većina) škole nisu prilagođene ni za ulazak do učionice, a da ne pričamo o toaletima i slično

oni koji nisu u stanju da idu u školu, oni će i dalje moći da idu u vrtić do 12 godina, a posle toga postoje dnevni boravci, koji su slično kao vrtić, organizovane razne aktivnosti u toku dana
Always be yourself... because the people that matter, don't mind, and the people that mind, don't matter.

I have a blog and I'm not afraid to use it

lilit_depp

Ovde deca sa CPom, a mentalno ocuvana, idu u regularnu skolu, ali kao I-Kind. Oni uce po regularnom planu i programu. Deca koja imaju razne vrste autizma, ADHDs, i slicno, takodje  idu u regularnu skolu (kao I-deca), ali je primećeno da su vrlo često maltretirani od strane drugara iz razreda. Radili su studiju dece koja imaju Asperger sindrom i koja su visoko inteligentna, ali imaju deficit kad su u pitanju socijalna inteligencija, humor, itd. I sad se kao na nivou države to reguliše. Ono što je bitno je da se sve više nastavnika odlučuje za dospecijalizaciju (rad sa decom sa PP), između ostalog i zato što je to država pametno regulisala  - imaju nešto veće plate od drugih nastavnika pošto su u obavezi da sa nekom decom rade po prilagođenom programu.

Druga stvar (za koju ne znam kako funkcioniše u Srbiji) je da ovde zaista sva deca moraju da idu u školu. U školu ne idu samo deca koja su višestruko ometena (vid, sluh, motorika, mentalno, sve u kombinaciji). Postoje škole koje su prilagođene deficitu koje dete ima i radi se na tome da se svako dete osposobi za život u društvu.

Sad me zvala drugarica čija ćerka ima neku sitnu promenu na trećem hromozomu (praktično nedetektabilno amniocentezom ili CGH arrayem, radi se specificna genetska analiza kad se na osnovu simptomatike posumnja na to). Ona je Austrijanka i smatra da je austrijski sistem za uključivanje dece sa PP u društvo prilicno ksenofobičan. :) Muž joj je Italijan koji radi u Luksemburgu i sve prilike su da će seliti tamo. Ona kaže da u Luksemburgu ne postoji inkluzija (kao nešto specijalno) i da sva deca idu u, let  say, normalne škole, koje su prilagođene deci. Plus, pomoć koju dobijaš za dete sa PP je najveća na evropskom nivou.
L, L, K

AnaK

Škola u koju je Janko prešao je veoma ponosna što primaju decu sa PP već dugo, mnogo pre nego što ih je zakon na to obavezivao. Valjda jedini na N. Beogradu imaju rampu za invalidska kolica. Tužno je da jedina od, koliko već, bar 50 novobeogradskih škola važi za takvu.  Videla sam pre par nedelja jedno dete sa CP, dok sam čekala Janka. Došla je mama po njega posle škole, dete baš teško hoda, i veliko je, bar 5-6. razred. I baš mi je bilo nekako raznežujuće da gledam kako se ostala deca jure, trče, ali svi se lepo sklanjaju da ih neko ne zakači.

Ono što znam oko inkluzije je da se dete sa PP 'računa' kao dvoje dece u redovnim školama, u smislu da ako je minimum za odeljenje 25 dece, odeljenje može da ima 24 ili 23 đaka ako ima 1 ili dvoje dece sa PP.

Postoji i par škola koje su izvorno bile za decu sa oštećenim vidom ili sluhom, pa otvorile vrata i za druge vrste problema - traumatizovanu decu, decu sa graničnim sposobnstima, adhd... One rade po regularnom programu, ali su odeljenja mala (5-7 učenika) i individualni pristup je mnogo izraženiji.
Janko 23.7.2002.

maripoza

Quote from: lilit_depp on October 28, 2010, 10:41:20 AM
Ono što je bitno je da se sve više nastavnika odlučuje za dospecijalizaciju (rad sa decom sa PP), između ostalog i zato što je to država pametno regulisala  - imaju nešto veće plate od drugih nastavnika pošto su u obavezi da sa nekom decom rade po prilagođenom programu.
Ovo se kod nas jos nije desilo, nevezano za plate, a trebalo bi, tj trebalo je krenuti mnogo ranije.

Ja videh (doduse po srednjim skolama) da skola sama npr konkurise da udje u program rada sa decom sa PP, ali jos uvek nemam informacije kako sve to posle ide, sta se desava s obukom (ima li je uopste) i tome slicno.
Sorry but you are not allowed to view spoiler contents.


Quote from: lilit_depp on October 28, 2010, 10:41:20 AM
Druga stvar (za koju ne znam kako funkcioniše u Srbiji) je da ovde zaista sva deca moraju da idu u školu. U školu ne idu samo deca koja su višestruko ometena (vid, sluh, motorika, mentalno, sve u kombinaciji). Postoje škole koje su prilagođene deficitu koje dete ima i radi se na tome da se svako dete osposobi za život u društvu.
Pa i ovde postoje takve skole, plus su i ovde, pre ove inkluzije, deca sa nekim PP isla i do sada u "redovne" skole. Medjutim, u ovom drugom slucaju, nije bilo regulisano (ili zvanicno mozda i jeste ali se nije primenjivalo) kako se sa tom decom radi, sta im tacno treba prilagoditi, nego je sve nekako bilo prepustano slucaju i individualnoj volji i predavaca i ostale dece iz skole. Mentalno ocuvana deca su oduvek isla u redovne skole, samo sto ja ne mogu da znam da li je to uvek bio slucaj, posto sam, na primeru iz moje skole, uvidela da je tu skoro sve bilo prepusteno roditeljima i da je bilo veoma zahtevno za njih, pa ne znam sta se desavalo u slucajevima kada roditelji nisu mogli da izvedu sve sto je bilo potrebno da bi dete moglo najredovnije da prati nastavu i da se maksimalno ukljuci u drustveni zivot svojih vrsnjaka.

Isto tako, i deca koja nisu potpuno mentalno ocuvana isla su nekad i u redovne skole (verovatno ima slucajeva kada je to moguce i onih kada nije). Za njih je predvidjen poseban program i nastavnik sa njima treba po tom programu i da radi i da ih ocenjuje. Ne podrazumeva to bukvalno individualni rad, nego je zamisljeno da se sve nekako uklapa u redovan cas. Medjutim, tu se u najvecem broju slucajeva desavalo da se sa tom decom nije tako radilo, nego su ona samo provodila vreme na casu, a ocene su im se davale bez ikakve provere (pozitivne, naravno) jer niko nije hteo da se bakce sa tim. E sad se desava da ponovo imamo polaganje mature na kraju osnovne skole i pojavljuje se problem. Ministarstvo je propisalo taj poseban program za decu sa PP koje ukljucuju mentalne smetnje i isto tako je propisalo i poseban maturski ispit, prilagodjen njima. Mnogi nastavnici to nece da rade i sikaniraju one koji hoce. Iz dva razloga: mrzi ih, ali znaju i da, ako sad pocnu to da rade, a do sada nisu, da ce se postaviti pitanje zasto se do sad s detetom nije tako radilo (sve mora da bude ispraceno posebnim planovima i pripremama i dokazima o proveri znanja). Dakle, ako ne prijave da imaju takvo dete i ako nemaju dokumentaciju koja dokazuje da se s detetom radilo po prilagodjenom planu, dete nece polagati prilagodjenu maturu, nego onu redovnu, koju nece moci da polozi, te nece ni zavrsiti osnovnu skolu. Ako prijave, sebe uvaljuju u problem jer je to dete kod njih u skoli od pocetka, a tek sad odjednom postaje dete sa PP koje zahteva poseban program rada.

Na sve to, mi (u Srbiji) i dalje imamo slucajeve kada odrasli ljudi, pri tom i pedagozi (mislim na komplet prosvetarski poziv) odbijaju da imaju u razredu dete sa PP, nevezano za vrstu PP. Znaci, na njivu da ih ne posaljes jer bi je kontaminirali svojom gluposcu i neljudskoscu.
Sorry but you are not allowed to view spoiler contents.


Old enough to know better, but too young to care.

maripoza

Quote from: lilit_depp on October 28, 2010, 08:50:57 AM
(cak i da je dete nasrtalo nozem na decu iz razreda, stvari se ne resavaju bojkotom deteta).
Ovo sam imala na umu kod ove price za decaka koga su bojkotovali. Znam za jedan slucaj gde je za dlaku izbegnuta tragedija. Pa valjda zato ni nije zavrsio u novinama.
Isto ovako, dete ima dijagnozu, ima terapije, doktora koji ga prati, a upisano je u skolu u okviru inkluzije. Medjutim, nikakva posebna paznja se nije pridavala tome, nije cak ni skolskom osoblju objasnjeno kako treba o cemu se radi. Desavali su se neki sitniji problemi, a onda i ovaj dogadjaj koji ih je sve dobro prodrmao. I sad je citava frka. Naravno da se odmah prica o izbacivanju, ali odredjen broj nastavnika i ucitelja se zalaze za to da prvo svi moraju da se upoznaju sa dijagnozom, da im se objasni na koji nacin to utice na detetovo ponasanje i kako bi oni trebalo da reaguju. Ako to znaci da dete ne treba da bude bez nadzora, onda da se i to organizuje. Potom i da se roditelji ostale dece na isti nacin upoznaju sa svim detaljima. Mislim, neke normalne stvari, koje je trebalo odraditi pre nego sto je dete primljeno u skolu. Pa ako ni sve preduzete mere ne pomognu, da se eventualno razgovara o tome da li takvo dete treba da ide u redovnu skolu ili ne. Ovako, kada to nista nije ucinjeno kako treba, em sto je ugrozena bezbednost ostale dece, em sto se sad digla panika koja je posledica cistog straha i neznanja. Mogu da razumem taj strah, pa nisu roditelji duzni da idu po skoli i da proucavaju drugu decu, niti su za to kompetentni. Od starta nista nije odradjeno kako treba i stvarno ne znam sta bi bilo da ova potencijalna tragedija nije, pukim slucajem, sprecena. Ne samo da bi steta bila naneta drugoj deci, nego i samom tom detetu, jer bi tad bilo prekasno da se razgovara o inkluziji, niti bi iko hteo i mogao da se bavi time.

Old enough to know better, but too young to care.

lilit_depp

Quote from: maripoza on October 28, 2010, 11:50:12 AM
Ovo sam imala na umu kod ove price za decaka koga su bojkotovali. Znam za jedan slucaj gde je za dlaku izbegnuta tragedija. Pa valjda zato ni nije zavrsio u novinama.
Isto ovako, dete ima dijagnozu, ima terapije, doktora koji ga prati, a upisano je u skolu u okviru inkluzije. Medjutim, nikakva posebna paznja se nije pridavala tome, nije cak ni skolskom osoblju objasnjeno kako treba o cemu se radi. Desavali su se neki sitniji problemi, a onda i ovaj dogadjaj koji ih je sve dobro prodrmao. I sad je citava frka. Naravno da se odmah prica o izbacivanju, ali odredjen broj nastavnika i ucitelja se zalaze za to da prvo svi moraju da se upoznaju sa dijagnozom, da im se objasni na koji nacin to utice na detetovo ponasanje i kako bi oni trebalo da reaguju. Ako to znaci da dete ne treba da bude bez nadzora, onda da se i to organizuje. Potom i da se roditelji ostale dece na isti nacin upoznaju sa svim detaljima. Mislim, neke normalne stvari, koje je trebalo odraditi pre nego sto je dete primljeno u skolu. Pa ako ni sve preduzete mere ne pomognu, da se eventualno razgovara o tome da li takvo dete treba da ide u redovnu skolu ili ne. Ovako, kada to nista nije ucinjeno kako treba, em sto je ugrozena bezbednost ostale dece, em sto se sad digla panika koja je posledica cistog straha i neznanja. Mogu da razumem taj strah, pa nisu roditelji duzni da idu po skoli i da proucavaju drugu decu, niti su za to kompetentni. Od starta nista nije odradjeno kako treba i stvarno ne znam sta bi bilo da ova potencijalna tragedija nije, pukim slucajem, sprecena. Ne samo da bi steta bila naneta drugoj deci, nego i samom tom detetu, jer bi tad bilo prekasno da se razgovara o inkluziji, niti bi iko hteo i mogao da se bavi time.

Upravo tako. Apsolutni potpis. ( :rofl:)
Zato i rekoh da bi mi direktor odmah leteo. :)
L, L, K

lilit_depp

Nastavak (iz Blica):

http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/214116/Roditelji-prete-da-ce-ispisati-decu-iz-skole

Predsednik Saveta roditelja:
- Imali smo vanrednu sednicu na kojoj je rešeno da deca sigurno neće ići u školu do sastanka sa nadležnima. Jedva čekam da se sve završi! Lično sam za svako rešenje koje će osigurati bezbednost svih đaka. Međutim, većina roditelja pristaće samo da dečak promeni školu. Neki su rekli i da će ispisati svoju decu iz škole ukoliko on ostane. Plašim se da ćemo izgubiti veliki broj učenika zbog nečijeg propusta. Zašto je dozvoljeno da mali nastavi školovanje u ustanovi koja nije specijalizovana za takvu decu - kaže Zlatko Bertić, predsednik Saveta roditelja.


Moram da priznam da nisam zamisljala da ADHD ima OVOLIKU etiketu. Ovaj gore, ako je Blic tacno preneo, je prevazisao i moje najcrnje slutnje. Ne kazem da je jednostavno u razredu imati dete sa, ajd recimo, visoko funkcionalnim ADHDom, al brate, to se ne resava bojkotom deteta, ali nikako. Bez obzira na svu "nepoznanicu" sta ADHD nosi sa sobom.
L, L, K

linga

Lilit, to je ono o cemu pricamo, ljudi su... ma nemam reci.

MissL

No comment.

Rešenje bi moglo biti izrada individualnog plana rada i formiranje stručnog tima (psiholog, specijalni pedagog i socijalni radnik) koji bi radio sa ovakvim detetom – naglašava Tišma. :wall: :wall: :wall: :wall:

zar inkluzijom nisu predvidjeni ovi timovi
kojih nigde nema
(koliko vidim, ova skola nema ni psihologa :blink: )
Stiv 24.11.2003.

Ucinilo mi se da cu da prestanem da pusim :D

maripoza

A kazu i ovo (u istom tekstu):


Ruke su nam vezane - kaže direktorka škole Jasmina Tonić i ističe da je sa dečakom trebalo mnogo ranije raditi, a ne samo šetati ga iz škole u školu.


Da prebacivanje u četvrtu školu nikako ne bi bilo rešenje, misli i školski psiholog Branka Tišma. Kako kaže, za odrasle je to samo administrativni posao dok je za decu velika trauma.


- Menjanje škola, sredine, drugova čini da se hiperaktivno dete oseća odbačenim. Što se više oseća odbačenim, to je agresivnije. Isto reaguje i na neprihvatanje, pa zato drugu decu ne treba okretati protiv njega već im ukazati da ono ima drugačije zahteve i da treba da mu pomognu. Sa druge strane, pošto takvo dete ,,ne drži mesto", nastavnici treba više da ga upošljavaju, da mu daju više zadataka. Rešenje bi moglo biti izrada individualnog plana rada i formiranje stručnog tima (psiholog, specijalni pedagog i socijalni radnik) koji bi radio sa ovakvim detetom – naglašava Tišma.



Znaci, sve ovo se zna, a sta se ceka sa praksom? Nisu roditelji ti koji treba o ovome da razmisljaju, njima je na prvom mestu bezbednost njihove sopstvene dece. A plus ih i tu ima raznih. Niti oni treba da odlucuju o tome da li ce neko drugo dete ici u neku skolu, niti im to treba dozvoliti. Medjutim, ako se niko od nadleznih i kompetentnih ne udubljuje u ovakve slucajeve, vec svi samo peru ruke i prebacuju dete ko lopticu, kakva onda to ocekivanja imamo od dece i njihovih roditelja? Bar jedan deo tih roditelja bi se drugacije postavio da se celom problemu pristupilo drugacije i da su roditelji u to postepeno bili ukljucivani tako sto bi im bile pruzene odgovarajuce informacije.

Da ne bude zabune, ne podrzavam ovaj bojkot, ali mislim da je bojkot samo posledica sustinskih gresaka citavog sistema i da je suvisno raspravljati izolovano o postupku ovih roditelja jer bi to bila zamena teza. Oni su samo posluzili kao ventil jer oni drugog nacina za resavanje ovakvih problema nemaju, niti je predvidjeno da ga imaju.
Old enough to know better, but too young to care.