Pre jedno desetak dana, kada smo bili kod mojih smo primetili da je Aleksa ustuknuo kada je prolazio pas mog ujaka, kao da ga se boji. Da budem iskrena ni meni nije bas sve jedno kad prolazim pored njega :D , ali u principu on niti nas dira niti je Aleksa imao bilo kakvih negativnih iskustava sa njim.
Do tada se ponasao normalno i u njegovoj blizini i u blizini ostalih pasa, sto onih sa vlasnikom sto lutalica kojih ima po kraju. U tom momentu nisam pridala tome puno paznje ali kako se isti model ponasanja ponovio i u blizni nekih, kao sto rekoh poznatih pitam se odakle ta nagla promena u ophodjenju prema zivotinjama. Uopste mi nije jasno sta je mogao biti okidac za tako nesto :think:
Pokusavamo da mu objasnimo da se zivotinja ne treba plasiti, da mu one nece nista ali ne primecujem nikako poboljsanje.
Kako izlazite na kraj sa ovakvim (i slicnim) situacijama/problemima?
Uf, iskreno,pojma nemam. Filip se pasa ne boji, i uopste ne znam kako bih se postavila da se boji. Ima strah od visine, i u tom smislu uopste ne forsiram "izlecenje" . Ok je pretpostavljam da mu pricas da nema razloga da se boji, mada taj strah i nije toliko nerealan, jedino sto nije bilo razloga da pocne da se plasi. Neki klinci kod mene u parku se boje naseg kuceta (mislim, boje se kera od 5 kila , sta reci? ),i nisam ubedjena da ima veze sa "velicinom". U principu, videces kako bude rastao. Ti mozes da mu pricas, ali videces kako bude rastao kako ce se odvijati situacija. Mislim da se neki ljudi plase pasa zato sto znaju da mogu da ujedu (neki veci razlog im ne treba), i tako ceo zivot, samo sto odrastao covek nekako to kontrolise.
Marta je u zadnje vrijeme postala stidljiva (treba joj 10ak min da se otkravi kad se sretnemo sa nekim sa kim se ne gledamo cesto) i plasljiva - mada nikad nerealno.
Svaki cas cujem: Mama, ja se bojim mace. Ja se bojim kuce.
Mozda samo postaju svjesniji opasnosti. Govorila je jedno vrijeme i da se boji mraka, ali cini mi se da je to prestalo.
Nemam pojma, reci ce nam ove izkusnije mame :girl_smile:
To je ono sto mene muci, nije samo strah od onih velikih gabaritom, kakav je ovaj ujakov pas, vec i onih sasvim malih.
Vrhunac je bio preksinoc kad sam videla da on nece da udje u lift sa komsinicom koja ima neko malo kucence, ne znam tacno koja je vrsta da ne lupam, cak iako ga je ona drzala u rukama, znaci nije bio ni blizu Alekse.
Pitala sam kevu da li je primetila, kaze jeste ali ona je primetila tipa pred kraj prosle nedelje, cetvrtak petak...
Ja verujem da ga je neki pas uplašio, pa makar i samo da je trčao u nejgovom pravcu. A savet nemam, Janko ima paničan strah od pasa (kome ja znam uzrok), i godine pričanja i demonstriranja kako se mi ne plašimo su rezultirale tek malim popuštanjem istog.
Pa u principu, tada pocnu da kapiraju ( a verovatno i cuju negde, u vrticu, ili u parku itd) da kuce mogu da ugrizu. Postanu svesni toga, pa pocnu i da se plase. Ja sam i tu imala srece, jer sam F naucila da se ne plasi, ali i da ne prilazi kucicima koje ne poznaje jer se nikad ne zna kako ce odreagovati.
milena se u tom perodu stalno neceg plasila, onako kao marta. u principu, vise je trazila ohrabrenje i podrsku, to ona i danas cesto radi.
mada, iskreno, nije lose imati zadrsku prema psima. mi imamo suprotan problem: filip je psima fasciniran i ni najmanje se ne plasi. dobro je sto ne pruza ruku dok mu ne kazem da moze, ali ce mirno stajati i smeskati se dok mu pas 2-3 puta veci od njega besno laje u lice.
Elanor, Aleksa je do skoro bio takav. Mi smo mu objasnili da sam ne sme da prilazi kucicima i on to postuje, ali ih je uvek sa zanimanjem gledao, bukvalno je bio opcinjen. Utoliko mi je ovo sad jos cudnije.
Slazem se ja da treba biti oprezan ali zaista ne bih volela da navuce strah vec sad.
Jedne veceri vracali smo se mracnijom ulicom kuci i iz nekog dvorista je zalajalo kuce, malac se uplasio i od tada moze se raci da se plasi kucica, ali sad godinu dana kasnije taj strah popusta, prica i prica i prica...
Pa mnogo su mali da bi bas bili tako neustrasivi, za sve sto ih okruzuje. :love32:
Moje dete se streca i od naseg (kucnog) psa , kao i od pasa na placu, iako se sa njima igra ipak ima neki trenutak kada mu nesto nije svejedno.
Sa nepoznatim (psima) je uvek na oprezu i ume da se ukipi. To nije bilo tako oduvek, a kada se pojavilo bila sam i ja iznenadjena&zbunjena bas kao i ti sada.
Samo sam ga prihvatila u toj nelagodnosti i nisam forsirala da prihavti te susrete sa psima, vec da se opusti koliko moze i bez toga da ga nagovaram "da ne treba da se boji ". Ja sa tim njihovim "cudnim" osecanjima uglavnom budem pazljiva utoliko da im ne otezavam nelagodnost koju imaju, pa se postavim da ih razumem i da sam tu da ih umirim/zastitim. Uglavnom tako reagujem i kod nas deluje.
Andrija nije hteo ove godine da se kupa u bazenu, uopste guzu da smoci...
A prosle godine je bio sow, plasio se aviona. A u blizine kucemog oca lokalni aerodrom, svaki vikend letenje. I cim cuje zvuk aviona, ne samo sto on mora da se krije nego i svi mi jadni moramo da skupljamo stvari i idemo u zaklon :blink:.
Isforsirali smo odlaske na isti aerodrom ali mislim da je samo od sebe proslo...
da, ja takodje mislim da samo od sebe prodje
nemam iskustva sa bojazljivoscu kod zenskog deteta, ali kod muskog bas mogu da navedem nekoliko originalnih primera
Mi imamo potpuno identican slucaj, samo sto je David podosta stariji od Alekse i mnogo mu je lakse objasniti neke stvari.
Jednostavno je poceo da se plasi pasa, pritom ima na selu psa, ima kod oca u stanu psa, ima kod moje mame pse i plasi se, bezi, vristi. Okidac ne postoji ili ga barem ja ne znam.
Dogovorili smo se da prvo pomazi male kuce, lepo pridjemo i pitamo da li sme da mazi. U pocetku je bila frka i za civavu, sad je bolje pa polako idemo ka vecim psima.
Takodje smo se dogovorili da pse bez vlasnika ne mazi niti da im prilazi bez dozvole, cisto da izbegnemo neku neprijatnost.
E da, zaboravih, plasi se laste :)
Uletela nam je lasta u dnevnu sobu pre jedno mesec dana, sirota, uplasena i zavukla se ispod vrata od terase.
David je bukvalno bio beo kao krec, samo sto se ne onesvesti i dosao kod mene da mi kaze da je uletela lasta. Ja sam se vise uplasila od toga kako je izgledao nego ptice. I htela sam da mu pokazem lastu, pricala kako se sirota pticica uplasila, kako je lepa...a on u hodniku, zavukao se u ormaric za cipele i nije izasao sve dok je nisam pustila i zatvorila terasu.
Ne mora detetu nešto posebno dramatično i strašno da se desi, pa da počne da se plaši pasa.
Mi smo u komšiluku imali nekog klinca koji se nije plašio pasa uopšte, a onda je jednog dana prošao pored nekog dvorišta i pas je naglo zajalao, blizu njega, ali sa druge strane ograde i od tada je dete počelo da zaobilazi pse u širokom luku.
Što se straha od pasa tiče, jedino rešenje je da nađete nekog odraslog, vrlo mirnog i provereno staloženog psa kome će onda biti naređeno da sedi mirno dok ga dete mazi. Ako dete neće, onda da vidi da to radi neko od njegovih drugara, dakle ne odrasli, nego mala deca.
Po mogućstvu, nađite nekog velikog psa - dete će se osećati moćnije ako "pripitomi" veliko kuće, pa će onda lakše trpeti i male pse.
Nećete time potpuno eliminisati strah od pasa, ali ćete bar započeti proces.
A što se ostalih strahova tiče - koliko se sećam, ti lutajući strahovi kod dece nisu neobični i sa time treba biti oprezan. Otprilike, ne bi trebalo praviti slučaj od toga, ali ne treba ni zanemariti, da dete ne fiksira strah. Najbolje bi bilo da se ide na lagano rasplašivanje, pa dokle se stigne.
Mislim da nije dobro ostaviti strah da postoji i ne raditi ništa tim povodom, jer strah u kritičnom trenutku rađa paniku, a to nikako nije dobro. Panika pred psom, panika u vodi, u mraku i sl., gotovo da garantuje povredu.
Ja takođe imam obrnut problem sa Vidom - nema dete straha ni do čega. Ljudi, što je to naporno! Gura rukice u dvorišta gde su opasni psi-čuvari, hoće da roni po Dunavu, hoće da hoda po ivicama, da odluta od mene... :crycry:
On je bio bese kod itacke u narucju kada mih je napao pas proletos? Mozda se sada sve to sleglo, a on dovoljno porastao da to skapira.
Marty, jeste, u pravu si bili su tada zajedno... ali zaista je fascinantno ako je zapamtio dogadjaj od pre skoro godinu dana (to je bilo pred kraj prosle godine).
Quote from: stacka on August 12, 2009, 06:17:44 PM
Marty, jeste, u pravu si bili su tada zajedno... ali zaista je fascinantno ako je zapamtio dogadjaj od pre skoro godinu dana (to je bilo pred kraj prosle godine).
ja cisto sumnjam da je to razlog, plasio bi se odmah ne toliko odlozeno :)
Ma, ja pre mislim da je razlog ovde vec napisan, da je neko kuce zalajao a on se uplasio i ko zna sta iskonstruisao u svojoj glavici. Najveca fora je sto nam to nisu pomenule ni moja mama ni svekrva nego je kad sam pitala da li su primetile moja mama bila u fazonu "Pa sad kad vec pominjes, jeste, primetila sam od skoro" :blink:
A mozda je video i tvoj oprezan izraz lica kad si u bilzini psa pa je pomislio da ima cega da se plasi?
U svakom slucaju, radi na tome da se polako oslobodi straha, uz razumnu dozu opreza.
:flower:
Moj? Ako mislis na ovu situaciju koju sam pomenula kada smo bili kod mojih nije mi video uopste lice, bio je okrenut ledjima. Nije to sigurno. Kaze mi itacka da je danas dok su bili u setnji video neku devojcicu koja je mazila kuce pa se i on ohrabrio nakon toga i pomazio ga. Praslin :good:
Quote from: stacka on August 12, 2009, 06:17:44 PM
Marty, jeste, u pravu si bili su tada zajedno... ali zaista je fascinantno ako je zapamtio dogadjaj od pre skoro godinu dana (to je bilo pred kraj prosle godine).
Proslo je skoro godinu dana?! :blink: au, al' sam omatorila :rofl:
Quote from: stacka on August 12, 2009, 08:56:17 PM
Moj? Ako mislis na ovu situaciju koju sam pomenula kada smo bili kod mojih nije mi video uopste lice, bio je okrenut ledjima. Nije to sigurno. Kaze mi itacka da je danas dok su bili u setnji video neku devojcicu koja je mazila kuce pa se i on ohrabrio nakon toga i pomazio ga. Praslin :good:
U prethodnoj zgradi u kojoj smo živeli bila je jedna devojčica koja se baš bojala moje Tee. OK, nije ni za čuđenje, moja Tea je velika i ne deluje uopšte mazno.
Međutim, bila je tamo još jedna devojčica (njih dve su se družile) koja je svaki put pritrčavala da mazi Teu.
I nekoliko puta je jedna mazila Teu, a druga stajala sa strane, ali svaki put sve bliže. Posle nekoliko puta je i ova što se plašila uspela da pomazi Teu i posle je bila toliko ponosna da je to bilo neverovatno :innocent: Verovatno je imala utisak da je pripitomila zmaja :lol: (moja Teica je doberman)
Svaki sledeći susret je bio potpuno oduševljenje! :girl_in_love:
Quote from: Praslin on August 12, 2009, 09:23:29 PM
(moja Teica je doberman)
Kako ovo čudno zvuči :lol: :kiss1:
Quote from: AnaK on August 12, 2009, 09:24:54 PM
Kako ovo čudno zvuči :lol: :kiss1:
Pa jeste doberman, ali je totalna milica i mnogo voli da se mazi, potpuno je nežna prema maloj deci i štencima i obožava da ljudima licka prstiće na nogama :rofl:
(https://www.mojamansarda.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi279.photobucket.com%2Falbums%2Fkk145%2FbebaPraslin%2FPicture001.jpg&hash=6badf90c5907da88cccd9329907d93c100c76f72)
Pas izgleda opako, ali je zato Vid diiiiivan :girl_in_love:
Quote from: AnaK on August 12, 2009, 09:44:27 PM
Pas izgleda opako, ali je zato Vid diiiiivan :girl_in_love:
:kiss1:
i nije opaka, pitaj Xe :lol:
Nije uopste, i voli crnke :girl_in_love:
Ma verujem, verujem :love32:
Za resavanje problema nije ni bitno toliko kako je strah nastao, vazno da ste ga uocili. Prica skoro i da ne pomaze, vec iskljucivo boravak u blizini psa, pa malo po malo dolazi do oslobadjanja.
Tara je prve god provela sa tri psa u kuci. Kada je imala 3 god preskakala je najveceg, ruskog hrta, i zgazila ga. On je lanuo na nju, i ona i dan dans prica kako je ujeo za uvo. Od tada je pocela da se panicno boji pasa, velikih, pa sve manjih, pa cak i minijaturnih, a od skoro i macaka. Opusti se ako celi dan provede pored psa, i tek tada sme da ga pipne i pomalo pomazi. Naredni dan se vraca na staro.
Sad ovo je ekstemni slucaj sa ocigledno jakom traumom, kod Alekse je verovatno ovo sto emge kaze, postao je svesniji opasnosti.
Ja se plasim kuca :'(. Nista mi nije pomoglo do sad, kobejagi sam se zadnje 2-3 godine oslobodila, tj. ne bezim kad vidim kuce :-[, ali mrka kapa strah i dalje imam :'(. Imala sam 3-4 godine kad me je ogromni komsijski pas oborio i lizao. Od tad ne da se bojim pasa vec apsolutno svih zivotinja..... glupo je zaista i sramota me je, a i ujedno mi je i zao, ja nikada nijednu zivotinju nisam uzela u ruke, cak ni pile, malo zuto :'( :'( :'(
Blago je receno da sam odusevljena sto moja deca nemaju strah, cak im dozvoljavam da imaju kucne ljubimce, ali samo koje stoje u kavezu :lol:. Kristi bi zeleo da bude veterinar :girl_in_love:, on je opsednut zivotinjama :love32:
Iz mog iskustva ti savetujem da svim silama uticete na njega i probate da ga oslobodite od tog straha. Ja sam bas tuzna sto se toliko plasim :'(
Stacka, kad da vas ocekujem u gostima? :turpija:
Hoces i sliku psa da stavim? :D
Quote from: AnaK on August 12, 2009, 09:44:27 PM
Pas izgleda opako, ali je zato Vid diiiiivan :girl_in_love:
meni bas izgleda umiljato :girl_haha:
lepe odgovore si dobila, ja sam da pozelim da A sto pre zaboravi na to sto se sada malo plasi kucica i da lagano prodjete kroz sve to
evo i ja da kazem da je tea divna, iako deluje opasno. ali prosto je neverovatno kako pazi i prati vida, ja to stvarno nisam videla do sada :)
sto nema nikakve veze sa tim kako taj pas deluje na drugu decu :D i da se i dobrocudnih pasa ( pa nekada i onih maleckih ) deca "bezrazlozno" plase
ja na ovoj dial up vezi ne vidim fotku, ali malo je reci da verujem na rec ( osim sto dobermane volim )
Quote from: maripoza on August 12, 2009, 11:20:44 PM
Stacka, kad da vas ocekujem u gostima? :turpija:
Hoces i sliku psa da stavim? :D
Stacka, pripremi se na Drkicu, postoji razlog zasto ga tako zovu :lol:
Moja ruka jedva prezivela :lol:
Pa samo mi jos fali da dete dobije takve traume :lol:
Maro, hvala na pozivu, preskocicemo :D
Xe, ti nemas pravo glasa. Tebi su i noge stradale kod Tee, a ona je em beba, em zenski pas. :P
Quote from: stacka on August 13, 2009, 12:13:01 PM
Pa samo mi jos fali da dete dobije takve traume :lol:
Maro, hvala na pozivu, preskocicemo :D
Kakvo dete? Drkica voli starije :lol:
Quote from: maripoza on August 13, 2009, 12:17:42 PM
Xe, ti nemas pravo glasa. Tebi su i noge stradale kod Tee, a ona je em beba, em zenski pas. :P
Mene izgleda vole sve generacije i raznorazni polovi i vrste :diva:
Quote from: Xe on August 13, 2009, 12:34:45 PM
Mene izgleda vole sve generacije i raznorazni polovi i vrste :diva:
Sto jes jes. :lol:
da li se vasa 'velika' deca plase?
ja imam situaciju sa petrom koja, cini mi se, postaje sve gora :(
desavalo se dosad da se uplasi npr. nekog lika iz crtaca, ili nekih tako cudesa (duhovi, vampiri...) sto mi je sve nekako i ocekivano kod dece
onda dodje nekad preko noci u nas krevet, zali se da je ruzno sanjao, ali i to bude dan - dva p aprodje
e sad, kad smo bili na odmoru citao je u malom zabavniku o nekim groznim ribama iz morskih dubina i poceo je da se plasi ribe :wall:
do te mere da trazi drustvo kad ide u wc, pere zube i sl.
onda su ostali kod babe i dede 3 nedelje, dosli kuci, i sinoc drama
preko dana jos i ok, ali za pranje zuba vreba kad je pavle u kupatilu, za pranje ruku isto gleda da uskoci kad ima nekog
i onda trazi da neko bude sa njim dok se kupa, sto smo prvo odbili
on krene u kupatilo, oci pune suza
krenem za njim, on sedi na wc solji i place, jeca, kaze da se boji
ostanem sa njim dok se kupao (taman napakovala jednu masinu vesa), morala sam da ostavim upaljenu lampicu i otvorena vrata od sobe kad je krenuo na spavanje... :hm:
i sad ja nemam pojma sta dalje
taj strah traje kod njega vec skoro mesec dana :( i nisam sigurna da li je 'samo' strah ili je nesto drugo
pokusava vec neko vreme da prestane da sisa palac i ne ide mu bas sjajno, ne znam da nije zbog toga
ne znam koliko da ga 'pritiskam' oko tog prestanka, on sam kaze da hoce da prestane, stidi se toga, a opet stalno moramo da ga podsecamo (npr. kad je umoran, pa se zagleda u crtace, ili pred spavanje) pa verujem da ga i to dodatno frustrira
dajte mu jos malo podrske, plasi se, proci ce ga i ta faza
prestace i da sisa palac i da se plasi
prvo, leto je, pun je raznih utisaka, van neke rutine je, zbunjen je
ne bih ja njega pritiskala uopste :kiss1: :bighug:
mardž :bighug:
jel ga strah samo u kupatilu da bude sam?
ma nigde ne voli da bude sam, ako smo zajedno su sobi i ja krenem po nesto, odmah trci za mnom
nekad mi deluje da samo trazi paznju, ali ovo sa kupatilom i vodom mu je bas traumaticno
:bighug:
:bighug:
i milena je odjednom postala bas plasljiva (i placljiva), kulminiralo je pre nekoliko meseci. sad se smirilo, rekla bih, samo jos nocu, ponekad, kad cuje komsijske macke kako se tuku
Moja Ksenija ima te nerealne strahove, da će neko ući u kuću, kroz prozor, da je neko u mraku, i sl, i mi se s tim kod nje borimo koliko možemo.... Zato se nije uopšte bunila dok je spavala sa Dušanom, čak joj je odgovaralo :girl_haha:
Spava sa svetlom oduvek, sad ima neko ko reflektor, a nema šanse da ga ja ugasim kad zaspi, budi se i buni :blink:
Mm joj je rekao da se isto i on plašio u tom uzrastu, da mu je dugo trajalo, priznao je i meni da se jedva navikao da spava sam kad ide na službena putovanja :love32: Ja ga čuvam :girl_haha:
Quote from: Margarita on August 12, 2013, 12:38:09 PM
ma nigde ne voli da bude sam, ako smo zajedno su sobi i ja krenem po nesto, odmah trci za mnom
nekad mi deluje da samo trazi paznju, ali ovo sa kupatilom i vodom mu je bas traumaticno
neka ga, bas posebno budite sad pazljivi prema njemu
iz nekog razloga, njemu sad to treba, dodatna paznja :girl_sad:
pocece skola uskoro, imace drugu dinamiku dana, zaboravice na strahove :kiss1:
posalji ti njega kod mene :girl_in_love:
Kaja se isto u tom uzrastu plasila da bude sama, da drzi otvorena vrata od toaleta, ali je prestala, potpuno sama, a dugo je trajalo
ja sam kao dete imala strasne strahove, i nocu kad cujem lavez pasa, i danju da ce nesto lose da se desi....
tako da imam razyumevanje za sve te strahove
:bighug:
Quote from: Unabebili on August 12, 2013, 01:24:55 PM
neka ga, bas posebno budite sad pazljivi prema njemu
iz nekog razloga, njemu sad to treba, dodatna paznja :girl_sad:
pocece skola uskoro, imace drugu dinamiku dana, zaboravice na strahove :kiss1:
posalji ti njega kod mene :girl_in_love:
malo ti sto si vec dvojicu razmazila :girl_haha:
imam i ja razumevanja za strah, secam se da sam se plasila u tom nekom uzrastu od 7-8 godina kojecega :crazy:
nego ne znam da li da cekam i pustam da prodje, ili mogu nekako da pomognem
trojicu sam razmazila, i deda se pika u skoru :rofl:
i sta im fali?! :ljut:
ma ja bih ga samo dodatno mazila i tesila i bodrila
prevazici ce, videces :bighug:
da, da, trojica :rofl:
Sorry but you are not allowed to view spoiler contents.
:stop:
svacija humanost ima granice, pa i moja :lol:
imam ovu knjigu kući
http://www.kcknjizara.rs/?b=C174 (http://www.kcknjizara.rs/?b=C174)
dala mi je prijateljica, njen sin je isto imao strahove u tom nekom uzrastu... kaže da je knjiga ok :)
mogu da ti dam na čitanje :)
marta je još OK, ali vidim da se i kod nje pojavljuju strahovi polako :nokti:
Una :lol:
Mardž, evo još jedne koja je imala (i još uvek ima :-X) nerealne strahove.
Ja bih ga pustila, mislim da to oni sami treba da prevaziđu, uz našu pomoć naravno, ali svakako da probaju sami da se izbore sa tim. Ja uvek Ivi probam ili da okrenem na zezanje ili da je poklopim nekim skroz racionalnim i otrežnjujućim stavom. Npr, kad kaže da se plaši kobri :crazy: ja je samo podsetim da su šanse da nekad u životu, a posebno ovde u Beogradu :lol:, sretne kobru ravne nuli. Kao što su šanse da on vidi te ribe ubice što je čitao o njima ravne nuli, you know what I mean...
Ili ako vidi nešto strašno na TV-u, obavezno kažem da je to sve kobajagi, ako slučajno vidi krv (par puta je naišla dok sam gledala True blood i slične stvari), objasnim da je to samo neki crveni sok.
Šta znam, pokušavam da sve strahove demistifikujem i ogolim jer znam da u njihovom uzrastu mašta može da pošizi i učini da vide i čuju i ono čega nema.
marg :bighug: :bighug:
Quote from: emge on August 12, 2013, 02:37:12 PM
imam ovu knjigu kući
http://www.kcknjizara.rs/?b=C174 (http://www.kcknjizara.rs/?b=C174)
dala mi je prijateljica, njen sin je isto imao strahove u tom nekom uzrastu... kaže da je knjiga ok :)
mogu da ti dam na čitanje :)
marta je još OK, ali vidim da se i kod nje pojavljuju strahovi polako :nokti:
moze, hvala :kiss1:
lani :friends: ne mozemo mi device da postignemo da racionalizujemo, koliko nase vodolije mogu da rasplamsaju mastu :rofl:
hvala vam :bighug: bas mi znaci sto vidim da nije usamljen slucaj
Mardž :bighug: :bighug:
Znam da je traumatično, ali samo vreme pomaže. Mali je, saznaje mnogo stvari, postaje svestan raznih rizika, svet je tako velik i raznolik... sasvim je to normalno. Mislim da sva deca, ili skoro sva, prođu kroz tu fazu lutajućih strahova. Kod nekoga bude više, a kod nekoga manje dramatično, ali skoro nikoga ne zaobiđe. Mislim da je korisno, jer je potrebno da se nauči da se suoči sa svojim strahom.
Mislim da je dramatičnije kod dece sa razvijenom maštom :girl_in_love:
Ja mislim (i radim) isto ovako kao Lani - pre svega demistifikacija svake situacije koja može da ga plaši, pa onda blago suočavanje. Ozbiljniji pritisci ne vrede i sigurna sam da samo cementiraju strahove. Prevazići će sigurno, samo opušteno.
Sećam se da se moj bratanac panično plašio čamaca, a živeli u bloku 70, odmah pored Save, pa su umesto čamcem, išli autom preko pola grada na Adu zbog njega :crazy:
Prošlo ga, evo sad trenira veslanje :girl_haha:
:bighug:
Moj se sin pak ne plaši ničega sem pojedinih bolesti, ali ni to nije idealno jer često upravo iz neustrašivosti ume da upadne u nevolju. Ja sam se kao mala plašila svega i svačega, od buba do mraka i vukodlaka, i nije bilo nikakve šanse da se tih strahova otarasim upravo zato što su bili proizvod bujne mašte i gutanja raznih knjiga koje nipošto nisu bile za moj uzrast, ali i nedostatka realnih opasnosti u mom zaštićenom dečjem životu koje bi mi pomogle da postavim stvari u pravu perspektivu. Tako da sam pristalice ideje klin se klinom izbija - nerealni strahovi lako prođu kad se nađe nešto čega se zbilja treba bojati kao što su meni svi umišljeni strahovi iščezli čim mi se rodilo dete i kad je briga za njegovu bezbednost kao ultimativni strah poništila sve ostale.
U razgovoru s uplašenim klincima čini mi se da je delotvorno kad se zamisli najgora situacija i njeno uspešno prevazilaženje - npr. prizna se da čamac može da potone, ali i da mi onda možemo uraditi ovo ili ono, a šansa da se to desi je samo tolika i tolika - bolje deluje kad se opasnost prizna i vešto umanji ili veže za neku tamo egzotičnu zemlju nego kad se pravimo da ne postoji.
Mardz, kao da si Marka opisala.
Marko se nije plasio niceg do prije mjesec dana. Milos se recimo vec duze vremena plasi da bude sam na spratu, ali Marko nije prije. Ovog ljeta su se spajtali s komsilukom, i imaju dva djecaka od 11 i 13 god. Naravno uz njih su poceli da gledaju klipove o duhovima, mada su i prije, sad to poslije prepricavaju. Ima neki duh , Meri neka, sto se pojavljuje u kupatilu, kad se zavrtis nekoliko puta i prizoves je, ona ti se ukaze u ogledalu. Jednom zove siterka, da Marko go vristi u kupatilu, piskio i valjda ugledao Meri u ogledalu. Od tada ne ulazi sam u kupatilo. Ako bas nekako mora, onda samo uleti, min. piski i izlijece, nista pranje ruku, za to neko mora da strazari. Znaci svaki put neko mora s njim i u wc da bude. Dusek smo mu premjestili kod Milosa u sobu, ali sada je problem ako Milos prvi zaspi, onda se Marko opet boji. U svoju sobu ne ulazi, veli da mu je haunted lol. Meni ga je bilo zao, ali sad me vec nervira, jer dolazi kasno kod nas da spava i cijeu noc me udara ili se priljubljuljuje uz mene. Za neku nedelju pocinje skola, uopete ne znam kako ce on spavati dovoljno uz sve te migacije.
Krvava Meri :nokti2:
Tolike generacije na svim kontinentima je prestravila
I Iva zna za to, pitala me je nedavno ko je Krvava Meri, ja joj rekla engleska kraljica i koktel.
:rofl:
Nisam znala za tu što se javlja u kupatilu. :lol:
Pa ako joj ne objasnis ti, objasnice joj vec neko, pa se onda drzi :lol:
Možda me je zato pogledala čudno, u stilu šta lupa ova moja majka, kakva kraljica, kakav koktel, wtf. :lol:
:rofl:
mardz, tvojom blagoscu i strpljenjem savladace on tu fazu strahovanja koja se mnogima dogadja (tako negde oko osme godine, cini mi se, narocito ) ... budi mu tu negde kada trazi, a kako to vec ne traje dugo mozda mu ne treba ni produbljivati osecanja nekim objasnjavanjima ili negiranjima ili minimalizovanjima vec nekako pustiti da prodje jer ce i proci ... on se boji, ti mu cuvas strah i to tako prodje... pričaš ako se njemu priča o tome ...
Sorry but you are not allowed to view spoiler contents.
Ja ne sumnjam da ce proci, i nismlim da nema drugog izbora nego da im popustis i budes tu, samo se ja pitam koliko to moze da traje i da li ce on moci naspavan u skolu u septembru.
joj, meri :nokti2: za marka :bighug:
juce sam bas razmisljala kako se pavle nije plasio
no, sinoc smo nesto neobavezno nas cetvoro caskali na tu temu, kad on kaze: a ja vam nisam ni pricao o mojim strahovima, nego sam ih sam prevazisao
:blink: :'(
na pitanje kako, kaze: pa kad sam se plasio neceg pred spavanje, ja zamislim nekog lepog zeku na livadi
:girl_haha:
lani na visokoj nozi, kokteli, kraljice :lol:
Jao zeka na livadi, pile malo :girl_haha: :love32:
Dusa mila, sam se izborio :love32:
Ja posle nisam ni pisala na ovu temu, a ne znam ni sta bih konkretno rekla povodom Aleksinog straha od kucica.
Daleko je slobodniji nego sto je bio medjutim i dalje postoji doza straha, narocito kada prolazi pored lutalica sto je u neku ruku dobro.
Evo, sad mi pade na pamet da nisam ni razmisljala kad smo ga pustali u prodavnicu samog da je i to opasnost, ne samo automobili, kod nas u kraju ima bas dosta lutalica, mene su pre desetak godina napali, pocepali su mi pantalone :crazy:
Inace, kod nas je Masa uplaseni zeka, ona reaguje na sve i svasta, imam utisak da ce kod nje ovi strahovi o kojima pise Mardz biti daleko izrazeniji nego kod Alekse. On je npr posle Hari Potera imao problem da zaspi ali ga je brzo proslo, ali smo mu objasnili da to sto je u filmu nije stvarno i on je to prihvatio.
Mina se tako do nekog uzrasta 4-5 god svega i svačega plašila, mene je to pravo da vam kažem nerviralo, ali nisam joj pokazivala naravno, nego sve tako fino polako. Npr plašila se vode koja teče iz česme, nije nego. Onda idemo u kupatilo puštamo vodu, prskamo se, malo po malo i prošlo je.
Ali kasnije se nisu plašili ni ona, ni Jova, ok jesu te Krvave Meri ili zombija kad gledaju seriju, ali plašim se i ja, pa me prođe. Pre par godina sam gledala neki horor, pa posle nisam smela u wc, ali samo to veče, ujutru me već prošlo.
A zombije smo tražili pod krevetom, pa je onda zezam "ovde od silnog krša, ne bi mogao sigurno da se sakrije" onda se ona opusti i tako. Uglavnom okrećem na zezanje, ne analiziram previše.
i moji su cekali tu meri u kupatilu :lol:
da mi se emge ne sekira :girl_haha: nasla sam onu knjigu u biblioteci
ali je jos nisam procitala, pavle me preduhitrio
njemu se mnogo dopada, kaze da je bas interesantna :girl_haha:
A, kakva je situacija sa Petrom?
malko se opustio, ide bez problema u wc i na tusiranje
Quote from: Margarita on September 11, 2013, 10:54:15 AM
malko se opustio, ide bez problema u wc i na tusiranje
:clap: :kiss1:
Quote from: Margarita on September 11, 2013, 10:54:15 AM
malko se opustio, ide bez problema u wc i na tusiranje
sta je baka una rekla pre par stranica??? :baba: :diva: :lol:
sunce moje drago Petrica :love32:
Бата нас је летос развалио страхом од риба у води....неће у дубину због ајкула и морских паса (џабе објашњавање да не могу да се довуку до грчких плићака)....па смо цело једно поподне одговарали на питања колико зуба има штука, колика је највећа уловљена у свету и код нас, колико дубоко пливају, да ли прилазе површини воде, па колико је дубока сава код београда..... тотално је опседнут могућности да га нешто поједе у води.....
а онда два дана касније сиђе без укључивања мозга међу неке стене да пипне змијску кожу!!!! ми се престравили, био наш друг са њим једини у том моменту, види да је кожа још свежа и да се змија вероватно не тако давно "скинула" и довикује му да се склони, ма јок..... :crycry:
и тако, плаши се нереалних ствари а неустрашив је где не треба (имали смо и глупост пентрања по калемегданским зидинама, чувар га натерао да сиђе!).....
а иначе, ја сам се дуго, дуго (нисам ни сад баш опуштена) плашила да останем сама у стану и да спавам у тишини и мраку....кад сам сама онда попалим сва светла телевизор, радио..... :rofl: